utorak, 4. travnja 2017.

Pozdrav dragi moji ,
Ovaj post posvećujem našim maturantima jer to i zaslužuju.


Prije tačno godinu dana ja sam se nalazila u istoj situciji kao i oni , hvatala me lagana euforija , trema i iščekivanje moje maturalne noći. Pripreme su tekle bez prestanka da se ne lažemo odmah tamo poslije Nove godine skice su pale. Hiljadu ideja u glavi je odzvanjalo a jedna je trebala biti
ta.
Da ne dužim svi smo mi prošli kroz to , nekog je to zanimalo manje a nekog više a za one koji to još nisu prošli vjerovatno u podsvijesti dok samo čitaju ovo osjećaju ovo o čemu pišem .

Ovaj post posvećujem svom predivnom gradu iz kojeg dolazim Sanskog Mosta i njegovim solidarnim ljudima (više puta su se dokazali kao takvi) . Zašto baš preko bloga ? Odgovor je jednostavan : jedan dio ljudi koji čitaju moj blog su moja familija i prijatelji , drugi dio ljudi čita moj blog vjerovatno jer ga smatraju zanimljivim , a tu je i treći dio ljudi koji su samo znatizeljni i žele da vide šta sam ja to ovaj put napisala. O kakvoj gluposti je sad riječ da sutra mogu na kafi to komentarisati. Zato je baš ovo način preko kojeg će do sviju doći ova poruka.

Naime svi smo upoznati sa stanjem u našem malom gradu , nažalost mi tu puno ne možemo promijeniti ali možemo biti dobri ljudi i pomoći jedni drugima onoliko koliko možemo.
Naše malo nekome znači mnogo.

Pročitala sam članak na Inmediji i jednostavno sam morala reagovati javno. Radi se o akciji prikupljanja maturalnih haljina i odjela za naše predivne maturante koji nažalost nisu u stanju da sebi priušte . Nažalost takva dijeca nikad neće priznati to nikome (što je u jednu ruku i razumljivo zahvaljujući svijetu u kojem danas živimo i odrastamo ),samim tim se roditelji u ovom periodu nalaze u veoma nezgodnoj situaciji i izlažu se velikim troškovima jer nije to samo u pitanju haljina i džeparac za maturalnu zabavu. Pored toga ima još mnogo izdataka koje roditelji moraju nositi na grbači, jer žele da se njihova dijeca ne osjećaju ugrozeno u društvu ukoliko im oni to ne mogu priuštiti , jer zaslužuju da kao i svi dožive tu čitavu školsku godinu posebnu jer zaista i jeste.

Stoga osmijeh na lice mi je privukao članak na Inmediji baš o ovakvoj jednoj akciji , drago mi je da je neko odlučio pokrenuti nešto ovakvo jer ja mislim da svaka djevojka ima u svom ormaru barem jednu lijepu , svečanu i elegantnu haljinu koja jednostavno stoji u ormaru iz nekog razloga. Ali da li smo mi djevojke svijesne koliko bi baš ta haljina koja vam je možda sad u ovom trenutku mala , ili trenutno velika, ili jednostavno ne odgovara više vašem stilu , upravo ta jedna haljina mogla razvući najveći osmijeh na lice jednoj našoj maturantici? Da bi baš vi mogle jednoj od maturantica učiniti tu noć posebnu baš onakvu kakva je i vaša bila? Lijepa zamisao zar ne? 

A vi maturanti lijepi ,nemojte se ustručavati ili stiditi ikome priznati da vam je sad u ovom trenutku i svim troškovima ,maturska haljina ili odjelo koje će te obući jednu noć i ostaviti negdje sa strane suvišan trošak i vama i vašim roditeljima. Obratite se Inmediji putem e-maila , pošaljite poruku preko Facebooka ,bez ikakvog ustručavanja.

Ja se nadam da sam ovim postom barem nekome od vas dragi moji otvorilla oči , da pogledate u vašem ormaru da li imate nešto što bi moglo usrećiti nekog od naših maturanata , odijelo ,košulju , kravatu , nešto od lijepog nakita koji je namijenjen za specijalne prilike , male elegantne tašnice ili haljinu jer zapamtite nešto što je vama malo nekome znaći mnogo.

Ukoliko je netko od vas zainteresovan da pomogne,ukoliko se netko pronašao da mu je pomoć potrebna može slobodno pisati
meni ili Inmediji na kraju posta ću vam ostaviti link.
Za više informacija tipa , do kada je moguće isporučiti , gdje , kome i koliko je tačno potrebno stvari za sad se ne zna tačan broj ,ali ja ću o tome nešto više sa vama podijeliti u  jednom od naredni postova čim budem obaviještena.

Obratite se Inmediji putem njihovog  Facebook profila : inmedia.ba ili e-maila info@inmedia.ba ili preko moj e-mail : huremovicema@outlook.com

Nema komentara

Objavi komentar

© E M A
Maira Gall