četvrtak, 15. veljače 2018.

Kanye attitude with Drake feelings-

Pozdrav dragi moji ,ovaj put ću biti kratka. Na mom Instagram profilu imali ste priliku vidjeti ovu majicu. Ovom prilikom želim da podjelim sa vama direktan link ,kako bi i vi ukoliko vam se sviđa mogli poručiti. Volim suradjivati sa Zaful brendom iz razloga što kod njih mogu uvijek pronaći ovako neobične casual stvari po povoljnoj cijeni! Ukoliko se odlučite da ovu majicu savjetujem vam da uzmete broj veći ako želite da bude malo šira.
Roll Sleeve Text Print Tee - Gray

četvrtak, 1. veljače 2018.

Hello February, please be nice -

Pozdrav dragi moji, imam osjećaj dok sam trepnula da je došao februar. Iskreno da vam kažem januar nije bio baš nešto posebno, nisam bila produktivna kao što sam se nadala da ću biti a to ste mogli i vidjeti po mojoj aktivnosti na blogu. Vjerovatno je do vremena, nikad do sad nisam rekla ovo ali iskreno se veselim proljeću i njegovom Suncu. Čim primjetim sad male zrake sunca istog momenta dobijem neku energiju dok bi se sad samo izležavala i čitala. 
U ovom postu želim da sa vama podjelim jedan outfit, ovaj put nešto malo drugačije nego inače i da naglasim torbu koja je tako neobična a cijena joj je primamljiva obavezno ću ostaviti direktan link na kraju posta. Inace slučajno sam došla do te stranice pa sam iz znatiželje naučila i ispostavila se kao dobra investicija haha ,tako da obavezno djevojke pronjuškaj te Dresslily.com

//Outfit detalji : tačno mi je mrsko izaći iz ovih patika tako da mi se često ponavljaju u postovima , ali Bože moj haha , također i kaput,  ove godine sam tražila sebi u caramel boji ali nisam uspjela pronaći nijedan da mi odgovara pa sam ostala vjerna svom sivom iz H&Ma, hlače i rolka su iz ZARE. I dugujem vam direktan link torbe,pored ove naučila sam još jednu ali o njoj ćemo u narednom postu.

S ljubavlju Ema.

nedjelja, 31. prosinca 2017.

Goodbye 2017 -



Dragi moji došlo je vrijeme da se oprostimo od 2017te godine, ne znam da li je samo meni ali ova godina je tako brzo prošla . vrijeme je da saberemo i oduzmemo ,dobre i loše strane 2017te te da sebi postavimo ciljeve za slijedeću godinu.U 2018tu (tačno ne vjerujem da je 2018ta jer do Novembra sam i dalje mahinalno pisala 2016) ulazim kao pobijednik. 2017ta možda nije bila godina ispunjena samo dobrim događajima za mene i moju porodicu ali osjećam da iz nje koračam kao pobijednik.U ovoj godini sam pobijedila rak i po tome ću je uvijek i pamtiti.
Zbog svega toga , ovaj put bih da sa vama podjelim svojih 7 novogodišnji ciljeva. Čitala sam ukoliko ih zapišemo da smo korak bliže ka ostvarenju. 
Prvi cilj je definitivno jačanje imuniteta. U 2018toj želim da se fokusiram na svoj imunitet ,želim da ga ojačam što kvalitetnijom ishranom te da uspostavim neku ravnotežu u ishrani. Smatram da je to za svakog pojedinca jednako bitno. 
#biti sama svoja sreca nadam se da ne zvuci sebično jer stvarno to ne želim. Ali smatram da svaki pojedinac treba da iznutra bude ispunjen, sretan i zadovoljan. Trebamo biti sami sebi motivacija, inspiracija.Da volimo sebe i da svaki dio sebe prihvatimo kao dio  nas. Ne dopustiti da drugi utječu na vašu sreću i kvare vaše raspoloženje.

#zivot bez stresa zvuči kao bajka zar ne? Vjerujte moguće je , bitno je samo odaljiti se od ljudi koji vam stvaraju taj stres. Ne dopustite da vas stres i anksioznost pobijede, pronađite vaše najbolje oružje protiv toga i iskoristite ga.Ja sam pronašla svoje oružje i jedva čekam da ga upotrijebim a povezan je sa sljedećim ciljem.

#aktivirati se u 2018toj ću nastojati provoditi više vremena u prirodi, šetajući na čistom zraku.Kretanje i duge šetnje u prirodi pomažu pri oslobađanju stresa i toksina iz tijela.Zadnjih mjesec dana šetnje na čistom zraku su puno doprinjele mojoj krvnoj slici.Tako da u 2018toj aBd nastavljam.
#posveti se ljudima koji to zasluzuju porodici , pravim prijateljima ,ljudima sa kojima je vrijeme kvalitetno utrošeno i sa kojima je zagarantovan smijeh do suza.
#biti odgovornija prema sebi i svom tijelu. Zapamtite dragi moji sve što radimo radimo lično sebi, nikome drugom. Kad se nanervirate i uznervozite zbog nekog , ne stetite toj osobi (možete vi verbalno toj osobi svasta reći ali to tu osobu neće dotaći)štetite samo sebi. U ovoj godini želim biti odgovornija prema sebi i ne štetiti svom tijelu.
#ispeci pa reci ce biti najveći izazov ove godine za mene. Direktna sam i impulsivna a pored toga tvrdoglava , ove godine želim da se naučim kontrolisati , da pokušam biti malo manje direktna i da barem eto prepolim stepen svoje impulsivnosti. Da se na neke izjave naučim kontrolisati i ignorisati ih.
#biti bolja kcerka,sestra,cura,prijateljica jer uvijek može bolje a ti ljudi to i zaslužuju 
Naravno ima tu jos dosta ciljeva ali ovo su oni najbitniji.A vama dragi moji želim puno zdravlja,sreće i veselja u 2018toj godini. Da volite i budete voljeni ,i da se ne bojite ljubavi

petak, 29. prosinca 2017.

Outfit post -

Pozdrav dragi moji ,
Prije svega želim da sa malim zakašnjenjem čestitam Božić svim svojim čitateljima koji ga slave. Nadam se da ste se lijepo zabavili sa porodicom i prijateljima.
Ove godine sam prvi put za Božić bila u Minhenu, i atmosfera je bila odlična čak se i u bolnici osjetio praznički duh i miris kolačića. 

Trenutno se nalazim kod kuće dragi moji, po prvi put sam kod kuće na pauzi koja traje čak 4 sedmice tako da imam vremena da se lagano vraćam svom starom životu. Prema planu terapija i ciklusa ako Bog da ako sve bude uredu trebala bih do kraja imati sve duže pauze.Nisam vam pisala dragi moji iz razloga što sam za vrijeme praznika bila konstatno sa porodicom. Pri povratku u "stari život" (ignorisat ćemo vađenje krvi svaki treći dan ) jednostavno sam moralaaaa da objavim jedan outfit post, jer zadnji je objavljen u Augustu a sad je kraj Decembra!

Nažalost, nemam sliku bez kaputa pa ne možete da vidite rolku ali Bože moj , ove sezone moram čuvati svaki pojedinačni leukocit u svoj tijelu (nakon terapije su veoma niski) i naravno podsticati stvaranje novih. Ako želite, mogu vam pisati nešto više o leukocitima,njihovoj važnoj ulozi u našem organizmu i tome kako oporavljam svoj organizam na najbrži mogući način poslije hemoterapije. Također ako imate neka pitanja ili ako želite da pišem o određenoj temi ,možete uvijek pisati na moj E-mail : huremovicema@outlook.com.
Outfit detalji se nalaze tradicionalno na dnu posta, a ja vam dragi moji uskoro opet pišem! 

 //Outfit details: Coat: H&M // Scarf: MassimoDutti //Sweater:H&M // Jeans:H&M//Belt:Pimkie//Cap:H&M

subota, 18. studenoga 2017.

Let´s talk about hair-

Pozdrav dragi moji, ovaj put vam pišem dok ležim ušuškana na omiljenom dijelu sofe, umotana u  najmekšu deku. Trenutno se nalazim kod kuće na pauzi koja traje dvije sedmice,i lijepo je napokon pisati od kuće a ne na bolničkom krevetu.

Ovaj put želim da pričam sa vama o kosi. Nije "tabu tema" da se tokom hemoterapije gubi kosa. Prva pomisao na same bolesti poput Raka i Leukemije ljudi povezuju sa gubitkom kose. Što se tiče lično ljudi bolesnika koji se bore sa ovakvom bolešću neki ne obaziru pažnju na sam gubitak kose a nekome to teško pada, valjda zavisi od osobe i okoline. Ljudi u njihovom okruženju kao da ne znaju kako da se postave pa to sve ispadne komično.  

Ja želim da sa vama podjelim i ovo iskustvo , kao i sve do sada. Prije početka prve indukcije, tokom razgovora o terapijama,koliko će trajati koja indukcija i od koliko će se hemoterapija svaka od njih sastojati,imala sam i jedan razgovor o gubitku kose. Tako je jedan dan u moju sobu ušao Doktor Tobi da mi saopšti vijest koju do sad "nisam" znala.

Moje mišljenje o kosi u tom trenutku i sad u ovom trenutku je isto, i želim da ga podjelim sa ljudima koji se nalaze u sličnoj situaciji kao ja,za mene je smiješno u ovoj situaciji na kosu gledati kao na "problem". Za mene je to bilo tad a i sad nebitno , kad si u bolnici i imaš ovakvu bolest nema te stvari koju ne možeš da podneseš u želji da pobijediš. A u tom trenutku kosa je najmanje bitna stvar.  Bože moj  narast će nova, jos jača i jos lijepša. 

Za mene je iskreno olakšanje to što neću jos na to u čitavoj ovoj borbi prati kosu svaki drugi dan ( jer moraš zbog higijene), a zamislite kad koristite šampon koji u sebi ima najminimalniji postotak hemikalija kako to izgleda kad se opere.  Pitate se zašto sa najminimalnijim postotkom hemikalija?  U ovom periodu izbjegavam agresivne hemikalije i vraćam se prirodnim proizvodima, iako ovdje doktori ne obraćaju pažnju na to i dozvoljeno je konzumirati sve , ja sam ipak radi preventive odustala. Nekako mi je duša mirnija. Oni kažu da je bitno proizvoditi hormone sreće, a ja ih proizvodim tako što se svjesno brinem o svom tijelu. 

Nakon prve faze terapija moja kosa je i dalje bila tu , i nervirala me je u bolnici zbog gore navedenog gospodina Šampona. Sredinom druge indukcije moja kosa je počela da se polako svlači. Znate kad povučete a u ruci vam  ostane pet dlaka? Ono na što sam najgadljivija to su dlake. Tako da sam odlučila da se ošišam, prije nego počne opadati u pramenovima.

Tako je moja Adela meni odma napravila termin u frizerskom salonu koji se nalazi u sklopu bolnice, tu su odmah i perike. Dan prije termina za šišanje ,otišla sam pred kraj radnog vremena da odaberem periku.  Kad je došao dan šišanja , zajedno sa njim došla je i gospođica Temperatura, te zbog nje nisam smjela napustiti odjel. Uporna i tvrdglava kao i inače ,odlučila sam uzeti stvari u svoje ruke i uraditi to na odjelu.Tako da smo se na kraju našli Adela, ja ,Laura i Nemanja u wcu sa makazama i mašinicom. 

Naravno perika je već bila u mojoj sobi ,počešljanja i stavljena na svoj stalak ali nisam je stavila, u tom trenutku sam imala osjećaj da sam se napokon uklopila uz kompletan odjel jer svi oko mene su bili već ćelavi. Što se tiče perike bila mi je interesantna prve 2 sedmice pa sam je često češljala , namještala i bila pažljiva prema njoj. A sad? Ćušnuta u čosak , kad krenem iz kuće tražim je po kući i češljam prstima. 

A kakav je osjećaj biti čelav? Okej sad zeznuto puše mi iza glave haha,vjerujem da je ljeto bilo bi mi lakse. Ima smiješnih situacija npr neki dan sam što bi rekao naš stari narod "ispametila" komšiju. Bože moj svi moji najbliži su se već navikli na moju "ćelavost" kako ja to nazivam, tako da na trenutak i zaboravim da sam ćelava pa otvorim vrata a momak iz Dhla odskoći zajedno sa paketom koji se stigao. Ali sa komšijom je definitivno bilo najsmiješnije.Taj dan mi je Arnes trebao doći ,i neko je pozvonio i ja sam tako ćelava otvorila vrata,a komšija još na to sve stidljiv i nikad me ranije nije sreo (doselio se u međuvremenu), je bukvalno odskoćio i promucao "Gdje je Mirza" , a ja u sebi a Bože budale šta je ovom čovijeku. Da bih tek kasije skontala da sam mu otvorila bez perike. Da stvar bude gora kasnije tog dana sam krenula Arnesom vani sa perikom i opet sreli njega u stubištu i iznova nas je pozdravio. Tako da se kladim da me nije ni prepozao. 

Pošto se ovaj moj post odužio , ja se raspisala u ovoj udobnoj sofi želim da donesem neki zaključak na ovu temu. Da nismo svi isti i da ne prihvatamo svi određene situacije isto to nam je svima poznato. Pa sam tako i ja skoro prije polaska kući , upoznala jednu Grkinju koja ima 18godina i predivnu dugu kosu do kukova. Došla je na odjel i u roku tri sedmice uz pomoć hemoterapija uspjela pobijediti Leukemiju hvala Bogu.Ne samo da je dobro podnjela terapije nego je hvala Bogu i svoju kosu sačuvala. Dok smo jedan dan sjedile i čekale otpusna pisma, rekla je "preživjela sam Leukmiju,ali ne bih mogla gubitak kose". Ja i moja ćelavica smo joj odmah očitale bukvicu da ne pomišlja na takvo nešto. Nažalost kosa je počela da joj se prorijeđuje , i kad tad će doći vrijeme da će je morati ošišati jer čeka je duga godina preventivnih hemoterapija. 
Svima koji se nalaze u sličnoj situaciji bih preporučila da ne gledaju na gubitak kose ili ožiljke koje dobijaju zbog bolesti kao na nešto što ih psihički ubija, neka vas ojača ljudi moji , to vam je samo dokaz da ste to preživjeli da idete dalje jači. Svaki ožiljak koji ću imati poslije ovog svega će biti nešto sa čim ću se ponositi. Jer to sam ja i to je moje tijelo koje se izborilo. A oni negativni pogledi sa strane , zbog kojih se osjećate nesigurno piff kladim se da ne bih mogli podnjeti taj teret što vi jeste ,zato vas i gledaju tim očima. 
Budite mi zdravi !<3

nedjelja, 5. studenoga 2017.

Rezultati prvog CT-a

Dragi moji,
Nakon određenog broja hemoterapija ili ti ga indukcija kako oni kažu, dolazi do prve kontrole. U toj kontroli se gleda napredak liječenja, u tom periodu može doći do smanjenja tumora. Prva tri mjeseca se iz tog razloga primaju najagresivnije hemoterapije.
Tako da je došlo vrijeme da i ja uradim CT. Rekla sam sebi u glavi "Ema ne nadaj se ničemu, ne razmišljaj o CT-u, šta god da bude iz svoje kože ne možeš pobjeći". Tako sam rekla i svojima. Dan prije toga došla mi je moja Aida iz Augsburga. Aida je moja mala čuvarica, iako nismo krvno vezani, naše porodice djeluju kao jedna, osoba koja je bila uz mene kroz čitave pretrage, kad sam koštanu srz vadila moja Aida me drzala za ruku , i pričala mi o nečemu lijepom. Ali o tom iskustvu ću u jednom drugom postu. Taj dan smo dugo pričale, o mojoj bolesti i tome koliko se borim. Aida dok vam priča, dok je gledate u očima vidite taj sjaj , borbenost i volju za životom ali uvijek kaže "Sabur je najbitniji." I upravu je.
Došlo je vrijeme da se uradi CT. Prvi put kad sam radila CT ,kad sam tek stigla u bolnicu doživjela sam alergijsku reakciju na kontrast. (Kontrast je jedna tekućina koja se ubrizgava u tijelo tokom CT-a da bih se detaljnije vidjelo) Ema je imala peh , i počelo je sve da me svrbi nakon toga i od tad svaki put prije kontrasta moram da primim antibiotik te čekam pola sata a zatim da idem u bubanj.
Ovaj put dok sam primala antibiotik sjedila sam u jednoj sobici sa sestricom koja se zvala Nina. Laknulo mi je jer je naša, tako da smo se tih pola sata čekanja raspričale. Pričala sam joj o svojoj bolesti a ona mi je pričala koliko se danas u svijetu dobro liječi . Zatim mi je izletjelo iz usta "kako izgleda jedan tumor , ja svoj još uvijek nisam vidjela? " ona mi se osmjehnula i rekla da mogu tražiti od doktora da mi pokaže ovu sliku sa CT-a.
Ušla sam u prostoriju za CT i kontrast je počeo da ide kroz moje tijelo. U tom trenutku , glava postaje toliko vruća i pulsira, dok vam je u ustima miris metala, i polako se spušta vrućina do nožnih prstiju. To sve traje jednih 20tak sekundi koji vam se naravno čine kao 5 minuta. U tom trenutku mislim na svoju Aidu i naše duge razgovore.
Vraćena sam na odjel, naravno CT se šalje direktno na odjel da moj dragi tim doktora to pregleda.
Moja Sajra je došla meni , da ubijem vrijeme. Sjedile smo dugo i pričajući o svemu , pri sjećajući se svega. Nisam nesto imala energije za sjedenje i hodanje pa sam ja bila na krevetu a ona sa stolicom kraj mene. Borile smo se ljuskom od kikirikija kao vjeverice i smijale se tome. U tom trenutku su se na vratima pojavila 3 člana doktora od 4 iz mog tima. Glavni doktor (čovjek u pedesetima, koji mi krade haribo bonbone, zeza me za priglavke i uvijek ga zanima naziv knjige koju čitam) , zatim doktor Tobi ( Kad me pita od kud crpim snagu ,ja mu kažem vi mi je dajete. Mladi doktor , koji sa pacijentima ne priča jezikom medicine nego objašnjava to na jezik da i mi normalni ljudi to razumijemo, doktor koji odgovara na sva pitanja, ne samo moja pitanja nego još ganja po hodniku Adelu i Mirzu da ih pita da li oni imaju neka pitanja. Defitinitivno mogu da kažem da je svim pacijentima omiljeni doktor na odjelu) i Sabrina ( mlada doktorica , koja je totalna suprotost od Tobija, sarkastična i ironična, tako da pričamo sa tim jezikom i padamo jedna drugoj od smijeha, ja uvijek imam mali milion pitanja  a ona me uvijek galami da se opustim i uživam a ja je uvijek zezam kad je u smijeni, da bi radije Tobija)
Stali su više mog kreveta (iz razloga što mi je imunitet bio slabiji imali su maske preko usta). Stigli su rezultati. Tobi je rekao "Imamo veoma veoma dobre vijesti za tebe", zatim je glavni doktor je nastavio rekao mi je da je moj tumor nestao. Na CTu se ne vidi vise ništa. Nema ničeg.
Gledam sam u njih , ne znam da li da plačem ili da se smijem. Gledam u Sajru ne vidim da se iko smije zbog maski , vidim im na očima ali mi nije jasno da li sam ih dobro razumjela? Prvo pitanje je " kako je to moguće? " , rekli su mi da se dešava u rijetkim slučajevima. Sljedeće je pitanje "kolika je mogućnost povratka?". Kad dobijete nešto tako brzo, i kad vam to nešto tako brzo ode ,kako možete biti sigurni da se to govno neće opet povratiti? Rečeno mi je da nema šanse tokom ovih terapija , iz tog razloga žele da preventivno nastavim primati hemoterapije narednih godinu dana.  Rekli su mi da slavim i otišli. Gledala sam u svoju Sajru a ona u mene i nismo vjerovale. Nije me smijela zagrliti zbog imuniteta gledale smo se u nevjerici. Sajra me pitala da li su to oni upravo meni rekli da tumora više nema , reko Sajra ne znam možda ih nismo dobro razumjele . U tom trenutku je strah nazvati nekog i reći mu to jer Boze dragi još uvijek ne vjeruješ.
Aida je prva koju sam nazvala ,a ona kao i uvijek zna prave rijeci.
Sutradan je Adela morala još jedom da pita Sabrinu , jer je bila u šoku da li sam ja to uopste dobro razumjela.Sabrina se smijala , "zar opet opet Ema idi slavi više šta čekas?."

U drugoj smjeni tog istog dana je bio Tobi. Došao je da mi priključi novu hemoterapiju i da se pozdravi Mirzom i Adelom, naravno i dalje u šoku Mirza je opet pitao za rezultate CTa,zatim nas je Tobi odveo u sobu, i pokazao nam snimke CTa prve i ove sad i pitao nas da li vidimo razliku. Naravno Ema laik od toga, gledam ne vidim ništa sve nešto al ništa konktretno,još on mišem okreće snimak i naravno nakon toga je objasnio čitav snimak. I tad sam po prvi put vidjela kako na jednom snimku izgleda taj isti tumor što je nekad bio u meni. 
Došlo mi je da se narugam snimku, ali nisam zahvalila sam se Allahu na snazi i pozitivnom rezultatu ovog drugog snimka. 
Na meni je sad da se borim samo sa hemoterapijama do kraja godine i podižem svoj imunitet na vrh skale. Nakon ove indulcije. čeka me ponovo kontrola koja uključuje opet CT. Nadam se da ću sresti svoju Ninu i sa osmjehom joj reci da nisam imala šta vidjeti na zadnjoj snimci CTa,

S ljubavlju Ema. 

petak, 20. listopada 2017.

Prijateljstva u bolnici-

Pozdrav Dragi moji ,
Ovaj put želim da vam pišem o prijateljstvima koje sam sklopila u bolnici i koliko je to zapravo bitno.Sjećam se svog prvog dana kad sam stigla u bolnicu. Kao da je jučer bilo , sjedila sam na krevetu u sredini u ljetnoj haljinici sa kebabom u rukama okrenuta prema vratima. Čekala sam Adelu i Mirzu da riješe stvari sa papirologijom nervozno virkajući.Izmedju mene su bile dvije starije žene , koje su postavljale pitanja a ja sam se trudila da im odgovorim. U tom trenutku sam vidjela kroz vrata jednog visokog ćelavog momka ,koji je vukao za sobom stalak za koji je bila prikačena Hemoterapija a sa druge strane pod ruku ga je držala cura. Nasmijao mi se u znak pozdrava a ja moji refleksi nisu bili dovoljno brzi da mu uzvratim osmijehom. Sjedila sam i gledala. Taj dan sam bila sebična.  Imala sam u glavi misao da ne želim da se vežem sa ljudima u bolnici iz razloga sto ne želim biti povrijeđena ako im se nešto desi,ako su im nalazi loši,imala sam osjećaj da bi to utjecalo na moju psihu i pozitivu. Kao sto sam rekla bila sam sebična.
Svoje prve dane nisam provodila u sobi , bila sam na friškom zraku ili u restoranu,kafeteriji ispod sa svojom porodicom.
Nakon par dana svoje dane sam počela provoditi u maloj kantini u kojoj su se mogli družiti svi sa odjela ,te primati posjete. Soba djeluje prijatno, nalazi se mala kuhinjica sa osnovnim stvarčicama. Tu sam srela opet tog istog momka,sjedila sam sa Mirzom a on je počeo da me ispituje. Objasnila sam mu svoje simptome i rekla da sam na pretragama a on me je ohrabrivao da sam na dobrom mjestu o čemu god se bude radilo. Zatim je počeo pričati o sebi. Imao je Leukemiju ,teži oblik koju je hvala dragom Allahu izliječio. Godinu dana traje   proces liječenja,posto se on izliječio prije toga nastavio je svoje terapije radi preventive. Nalazi se u zadnjim indukcijama. Od tog dana postali smo tim,ne samo ja i on nego moja strana porodice, Arnes i njegova mama. sve što sad prolazim on je prolazio prije godinu dana. Znate kad dodje i kaže "izdrži tu nemoć znam kako je, trajaće par dana " istog trenutka mi je lakše.  Upoznao me je sa još jednim momkom koji je također imao leukemiju i uspješno je hvala dragom Allahu izliječio , tako da je i on tu rado da podjeli iskustvo u vezi nuspojava koje je on imao.
Tako da smo svi počeli djelovati kao jedan tim. Bodrimo jedni druge nakon Hemoterapija, smijemo se jedni drugima kad nam lice natekne pa se jedva prepoznamo u sobi. Bodrimo jedni druge da 
što više hodamo poslije Hemoterapija kad nemamo snage u nogama. I vjerujte ljudi moji koja je to pozitiva. Koja je to podrška i motivacija jedni drugima. Kad dodješ i kažeš ja ne osjećam svoje noge a neko od njih ti kaže da da tako je i kod mene bilo trajalo dvije sedmice moraš to to i to.
Upoznala sam također jednog našeg momka, koji je saznao da ima Akutnu Leukemiju dva mjeseca prije mene. Tako da sve sto prolazim sad sto se tiče nuspojava sve je i on prolazio prije dva mjeseca.Hvala Bogu i njemu ide na bolje sa njegovom bolešcu. A da vidite tek dragosti kad neko napokon prestane imati temperaturu pa može kući na pauzu ? Tad se radujmo svi za tu osobu.
A porodice? Naše porodice se vesele kad čuju kad je neko od nas dobio pozitivne rezultate. Nebitno ko je čiji roditelj dragost je ista.
A tek haos dida 
što imam,sa njim volim najviše sjesti i pričati. Njemac je ali ne onaj njihov hladni već kao da je naš. Uvijek razmjenjujemo savjete oko zdrave ishrane i pričamo o kući. Ja mu pričam o tome kako mi nedostaje moja kuhinja da kuham a on meni priča o svojim unucima.A na hodniku bodrimo jedno drugo da napravimo sto više krugova dole-gore.sviju sam ih pratila kući i dočekivala .
Tako da su se trenutno svi razbijali po pauzama ali je did došao jer su mu unuci prenijeli gripu ali kaže vrijeme provedeno sa njima se isplatilo.

Na odjelu sto se tiče mladih,sve su to muškarci i ja sam jedina djevojka medju njima ali zato se i muški borim.

A moj imunitet se napokon vratio na staro i  treba da primim još 5 terapija i idem napokon kući na pauzu. A u tom periodu planiram kako cu iskoristiti tu pauzu sa svojom porodicom. Kad kažem porodicom mislim i na Arnesa,Amru i Almedinu.

A vama dragi moji koji se nalazite u sličnoj situaciji kao ja preporučujem da se povezete sa ljudima koji vode istu bitku kao mi ,jedni drugima trebamo biti najveća podrška,motivacija i trebamo dijeliti svoja iskustva.

© E M A
Maira Gall